Phenquestions
Ovaj će se članak usredotočiti na Linux jezgru, koja je Monolitna jezgra temeljena na Unixu.
Ostala jezgra mogu biti MicroKernels koji delegiraju neke funkcije drugim programima, poput vanjskih upravljačkih programa.
Monolitna jezgra je jezgra koja monopolizira sav rad hardvera i upravljačkih programa kao dijelove sebe, za razliku od mikro jezgri koje se bave nekoliko osnovnih zadataka, a ostatak ostavljaju kao vanjske zadatke, zbog nedostatka popularnih operativnih sustava koji koriste mikro jezgre zanemarit ćemo njihove postojanje za sada.O jezgri možemo razmišljati kao o prvoj ili nižoj razini komunikacije između našeg OS-a (operativnog sustava) i našeg fizičkog uređaja.
Budući da je „hardversko-softverski prevoditelj”, glavni zadatak jezgre je raspodjela hardverskih resursa softverskim procesima, uglavnom memoriji i procesoru. Kernel također može ograničiti dodjelu memorije na neuspjele uređaje kako bi spriječio padove.
Recimo da smo instalirali novi Linux sustav i neki od naših uređaja ne rade ispravno, poput neotkrivene wifi kartice. Nakon nekoliko provjera shvatimo da operativni sustav koji smo upravo instalirali ne podržava našu wifi karticu. Prije takvog scenarija možemo urediti konfiguraciju našeg jezgra dodajući podršku za uređaj koji nam treba. U prethodnom članku na LinuxHintu uzeli smo ovaj scenarij da naučimo kako kompajlirati Slackware Linux kernel kako bismo dodali hardversku podršku. Ako želimo, također možemo ukloniti hardversku podršku koja nam nije potrebna iz našeg jezgra kako bismo ga učinili lakšim.
Dok modificiramo jezgru, hardversku podršku možemo uređivati kao izvornu ili podršku možemo učitati kao modul koji se može učitati po potrebi, i naravno, po potrebi možete napisati vlastite module.
Moduli jezgre imaju prednosti u odnosu na redovne aplikacije s istim uslužnim programom (poput vanjskih upravljačkih programa) jer moduli rade samo po potrebi. Za razliku od aplikacija, jezgreni moduli oslobađaju hardverske resurse koji prekidaju sve njegove aktivnosti, dok ih redovite aplikacije mogu zadržati. S druge strane, nedostatak je što je kod redovnih aplikacija manja vjerojatnost da sustav padne.
Budući da Linux kernel administrira svaku interakciju između našeg hardvera i softvera, on također može regulirati funkcije našeg sustava. Uređivanjem Linux jezgre možemo ukloniti ili dodati podršku za internetske protokole kao što su IPv6, tablice vatrozida i svaki način interakcije između našeg hardvera i softvera.
Ključno je održavati jezgru našeg sustava, kernel ažuriran kako bi se izbjegle sigurnosne greške poput 2018-14634 koja omogućuje eskalaciju privilegija unutar sustava. Na LinuxHintu smo već objasnili kako zadržati nadogradnju jezgre, provjerite ovaj članak da biste nadogradili jezgru vašeg Debiana, ovo za vaš Ubuntu kernel i ovaj za nadogradnju Linux Mint jezgre.
Pogledajte i ovaj dodatni članak napisan na LinuxHint-u: Vodič za Linux kernel za početnike.
Nadam se da vam je ovaj uvod u jezgru Linuxa bio koristan za jednostavnije razumijevanje njezinih funkcija i potencijala. Nastavite nas pratiti na LinuxHintu za više savjeta i ažuriranja na Linuxu.
